Predmeti
Osobe koje se školuju u ekonomskoj školi uče kako biti dobri poduzetnici. Da bi bili dobri poduzetnici trebaju znati gospodariti, postavljaju pitanja što?, kako? i za koga? nešto proizvoditi. Cilj im je racionalno koristiti raspoloživa sredstva (inpute), proizvesti što više dobara (outpute) uz što manje utrošenih sredstava i na koncu ta dobra prodati, odnosno uz što manje uloženih sredstava ostvariti što veći profit
.
Proizvedena dobra na tržištu prodajemo kupcima. Da bi potencijalni kupci čuli za nas moramo se malo reklamirati/promovirati, a za to nam služi marketing. Potencijalnim kupcima šaljemo ponudu, a ako im ponuda odgovara, šalju nam upite kako bi saznali pojedinosti te nam šalju narudžbenicu. O tome više učimo iz predmeta poslovne komunikacije.
Prilikom sklapanja poslova trebamo poznavati vlastiti, u našem slučaju hrvatski jezik te se izražavati gramatički kako ljudi ne bi pomislili da pričaju s nekom nepismenom osobom. Dobro je znati i neki strani jezik (njemački, engleski) ako budemo sklapali poslove s inozemnim partnerima, (tako ćemo uštedjeti jer nećemo morati plaćati prevoditelja :-) ), a i kažu: „Koliko jezika znaš, toliko ljudi vrijediš!“. Više o vanjskotrgovinskom poslovanju saznajemo iz istoimenog predmeta VTP.
U današnjem modernom dobu poslovi se većinom sklapaju elektronski, računalno, a i inače, za izradu različitih izvještaja i sl. dobro nam dođe stečeno znanje iz informatike, ali i brzo pisanje koje učimo na predmetu strojopis. Kako bismo uvijek bili u formi i da ne bismo ostali bez kondicije dok trčimo sa sastanka na sastanak, tu je tjelesna i zdravstvena kultura.
Svaki poduzetnik želi ostvariti dobit. Da li je ostvario dobit ili gubitak na kraju poslovne godine saznaje iz financijskog izvješća koje sastavljaju knjigovođe i računovođe. Oni svaku poslovnu promjenu knjiže u poslovnim knjigama, a više o tome učimo iz predmeta knjigovodstvo s bilanciranjem. Odjel računovodstva dijeli se na materijalno (količina), materijalno-financijsko (količina i vrijednost) i financijsko knjigovodstvo (novčani iznos/vrijednost), a više o novcu saznajemo iz predmeta novčarstvo.
Poduzeća koja se bave proizvodnom djelatnošću, u tehnološkom procesu od sirovina proizvode gotov proizvod. U tehnološkom procesu inputi su: sirovine, oprema i postrojenja, energija, ljudski rad te iskustvene i znanstvene informacije. Više o navedenim inputima učimo iz predmeta kemija, energetika i tehnologija. Koristeći matematička znanja zbrajamo sve troškove koji su nastali proizvodeći dobro, računamo po kojoj ćemo cijeni dobro prodavati kako bismo pokrili troškove proizvodnje, ali i nešto zaradili.
U poslovanju je važna i statistika, koja sakuplja, analizira podatke te iz njih izvlači neke zaključke. A kako bi sve teklo po zakonu, potrebno se pridržavati pravnih pravila, načela i instituta kojima se uređuju odnosi u određenoj društvenoj zajednici, što jednim imenom nazivamo pravo. Saznajući o gospodarstvima drugih zemalja, razmišljamo o proširenju na neko inozemno tržište. Koje? U tome nam pomaže ekonomska geografija.
Ako poduzetnik ima novca koji mu ne treba, ne želi ga staviti na banku, a ne želi ni da bude mrtvi kapital, može ga uložiti u neke vrijednosne papire, npr. dionice, obveznice… O tome više učimo iz predmeta dioničarsko gospodarstvo.
Iako za struku ekonomista nemaju veliku važnost, iz opće kulture i običnog života dobro je znati i poneka događanja iz povijesti, živom svijetu, biologija i svojoj vjeri (vjeronauk).
